Koja je najskuplja srpska reč za srpske akademike
Kandidati za predsednika Akademije su astronom Zoran Knežević i kompozitor Svetislav Božić. Već je njihovo predstavljanje u Svečanoj sali otvorilo deo problema sa kojima će se od 30. marta suočiti naslednik Vladimira Kostića
Stopirano je štampanje zbornika radova sa naučnog skupa o Kosovu i Metohiji... Da li će i dalje prioritet biti jugoslovenstvo i džendarizacija i ono za šta su zainteresovane strane ambasade ili će se SANU vratiti na pozicije zdravog srpskog nacionalizma na kojima je i nastala... Kako SANU može da ćuti u ovim odsutnim trenucima za naš narod? Prijem u SANU ne treba da bude po političkom diktatu... SANU bi mogla da bira samo žene u jednom izbornom ciklusu... I akademije nauka u svetu imaju mali broj naučnica... Danas je 30 odsto akademske elite ubeđeno da njima pripada mesto u SANU, a pet odsto te trećine da joj pripada funkcija predsednika...
Već ovaj nasumice odabran spisak izjava o onome što bi trebalo da bude kruna na glavi intelektualne elite Srbije danas jasno govori o stanju najprestižnije naučne ustanove u zemlji. Većina „običnog sveta” obično se seti da SANU postoji kada se uskovitla prašina jer neko od viđenijih intelektualaca nije uspeo da dobije potrebnu podršku za ulazak u hram nauke, kada se pomene Kosovo ili kao ovih dana, uoči izbora za njenog predsednika. Novog prvog čoveka, 23. po redu otkako je ova institucija osnovana 1841. godine, Akademija će dobiti 30. marta.
Šta se do sada zna? Posle mnogo spekulacija u javnosti, u sredu je obnarodovano da su kandidati za predsednika Akademije astronom Zoran Knežević i kompozitor Svetislav Božić. Mada se ime istoričara Slavenka Terzića spominjalo kao već rešena stvar, ovaj nekadašnji ambasador Srbije u Rusiji ipak je na spisku kandidata za potpredsednika SANU, uz matematičara Miodraga Mateljevića, fizičara Zorana Popovića i istoričara umetnosti Miodraga Markovića. Književnik, dramski pisac i reditelj Dušan Kovačević u delu medija je uz Terzića slovio za Kostićevog potencijalnog naslednika, ali njegovog imena na kraju nije bilo ni na jednom spisku.
Burno je bilo i na samom predstavljanju kandidata: osim njihovih biografija, čuli su se i predlozi da se promeni izborna procedura i da se glasovi broje javno, u Svečanoj sali, ali i odgovor da ovakva procedura traje nekoliko desetina godina i da je nedopustivo što se insinuira da će biti krađe na predstojećim izborima. Zvuči poznato?
I nije samo izborna procedura višedecenijski problem SANU. O Kosovo i Metohiju, tom vrelom krompiru kako za političare tako i za intelektualce, opekao se i predsednik Kostić. Došao je u poziciju da pravo na njegov lični stav brani i tadašnji premijer, a sadašnji predsednik Srbije („iako se s njim ne slaže”, kako je rekao Vučić). „Jedina politička mudrost u ovom trenutku jeste kako Srbija sa elementima dostojanstva da napusti Kosovo, jer ono ni de fakto ni de jure više nije u rukama Srbije”, rekao je Kostić 2015. za Radio Beograd.
Matija Bećković je tada pokrenuo inicijativu da se SANU izjasni o spornoj Kostićevoj izjavi, što je izazvalo dodatnu buru i u Akademiji i u javnosti. POKS je čak tražio i da Kostić podnese ostavku, a da na čelo Akademije dođe Bećković. Opozicija je tražila da Kostić stane na njeno čelo, što je on odbio.
„Niko ne traži da SANU reši pitanje Kosova”, rekao je tada Bećković i dodao da mišljenje predsednika Akademije ne može biti lično, uz opasku da ispada „da je lakše povući se s Kosova, nego povući tu reč”.
Kostić nije povukao reč. Pravdao se da je iznosio mišljenje kao lekar, a ne kao predsednik SANU i da niko nije citirao nastavak njegove rečenice o Kosovu „koje podrazumeva ogroman broj onoga što predstavlja našu kulturnu osnovu i da u vezi s tim treba da se borimo i zubima i noktima”. Nekadašnji dekan Medicinskog fakulteta u novembru prošle godine ipak je odlučio da se neće kandidovati za treći mandat.
U oproštajnom govoru, Kostić je rekao da odlazi „nakon osam godina, svojom voljom i bez ikakvih pritisaka”, kao i da bi „svaki pokušaj da produži vršenje ove funkcije bio nametljiv, preteran i bez trunke pristojnosti”. Skenirao je u ovom govoru i rak-rane Akademije: marginalizacija institucija poput SANU, pad broja članova, gubitak ravnoteže među oblastima, starost, rodna zastupljenost…
Govoreći o odnosu SANU i vlasti u Srbiji rekao je da se nameće utisak „tihog zanemarivanja” i nezainteresovanosti:
„Upadljivo je smanjenje udela naše kuće u razmatranju niza državnih i društvenih problema, sem kada to radimo ’nepozvani’. Ne bežeći od odgovornosti, pa i pretenciozne slutnje da sam i sam postao smetnja i kamen o vratu Akademije, nadam se da će se mojim odlaskom vrata saradnje šire otvoriti.”
Rekao je i da nije zadovoljan postignutim, ali da je za ovih osam godina radio sa sjajnim ljudima: „Uspesi su isključivo njihovi, dok su greške moje.”
Retki su akademici koji su poput Bećkovića spremni da u javnosti progovore o tome šta tišti SANU. Na crtu delu Akademije on je izašao i kada je predložio Kusturicu za članstvo u Odeljenju za jezik i književnost, što je u medijima rasplamsalo polemiku u vezi s tim čije je Kosovo – Kusturičino ili Kostićevo. Naime, Kusturica je kandidaturu odbio, navodeći da „je Kostićevo viđenje budućnosti Kosmeta u skladu sa soroševskim viđenjem okupiranog KiM”.
Miša Đurković iz Instituta za evropske studije pripada akademicima sa stavom „da je potrebno da se SANU vrati na pozicije zdravog nacionalizma”. Po njegovom mišljenju, jedan od problema je i sama kadrovska politika, jer „u poslednjoj deceniji nema mesta za istaknute nacionalne naučnike koji se protive jugoslovenstvu i evropskim integracijama”.
Da SANU nije uspavana institucija i da je njen rad izuzetno dinamičan, posebno otkako je na njenom čelu Kostić, smatra istoričar, akademik Ljubodrag Dimić. Po njegovom mišljenju, „Akademija je pod vođstvom Kostića procvetala, on je kroz njeno dnevno delovanje približio običnom čoveku, uvek vodeći računa da SANU ostane prvenstveno naučna ustanova”. Slično mišljenje je izrekao i slikar Dušan Otašević, koji je uz žal zbog odlaska Kostića, dodao da se u SANU svaki dan nešto dešavalo i „da bi voleo da se nastavi u pravcu u kojem je vodio dosadašnji predsednik”.
Istina je obično na sredini, a ono o čemu se izgleda jedino slažu najveći srpski umovi, jeste razočaravajuća prosečna starost članova Akademije. To što je samo četvrtina akademika mlađa od 65 godina (prosečna starost članova je 73 godine) problem je koji će da nasledi i novo rukovodstvo. I ne samo taj. Jer nisu samo interni izbori i Kosovo drmali SANU već i žene, tačnije njihovo odsustvo u ovoj instituciji.
Na jednom nedavnom međunarodnom skupu u SANU čula se rečenica da su intelektualci danas cenjeni, potcenjeni i precenjeni. Sudeći po svemu što nekako izlazi u javnost i onome što znamo da kriju hodnici zdanja u Knez Mihajlovoj 35 – slično bi se moglo reći i za njihovu matičnu kuću.
Od 1971. godine samo jedan „društvenjak” na čelu Akademije
Kamen spoticanja o kojem se takođe nerado priča (sa izuzetkom Koste Čavoškog) jeste i neravnomerna zastupljenost članova i kandidata društvenih i humanističkih nauka s jedne strane i prirodnih i tehničkih nauka s druge. Iako je u Statutu SANU jasno naglašeno da će se prilikom predlaganja i izbora novih članova voditi računa o tome da se ostvaruje ravnoteža između pojedinih oblasti, „društvenjaci” već decenijama gube ovu bitku. Pomenimo i to da su se do 1971. na mestu prvog čoveka Akademije smenjivali naučnici koji su poticali iz ovih suprotstavljenih oblasti, a onda se od Pavla Savića (fizičar i hemičar) ustalio trend dominacije „prirodnjaka”: Dušan Kanazir (molekularni biolog), Aleksandar Despić (hemičar i tehnolog), Nikola Hajdin (inženjer) i Vladimir Kostić (lekar). Izuzetak za ovih pedesetak i kusur godina bio je Dejan Medaković, književnik i istoričar umetnosti, koji je bio predsednik SANU od 1999. do 2003.
Biografije kandidata za predsednika
Zoran Knežević (Osijek, 1949) redovni je član Odeljenja za matematiku, fiziku i geo-nauke, uža oblast – astronomija (nebeska mehanika). Za dopisnog člana izabran je 2009, a za redovnog 2015. godine. Završio je Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Beogradu (1972). Bio je direktor Astronomske opservatorije u Beogradu od 2002. do 2014. U SANU je trenutno predsednik Odbora za nauku i generalni sekretar. Dobitnik je više nagrada, a po njemu se zove i jedan – Asteroid (3900) Knežević.
Svetislav Božić (Loznica, 1954) redovni je član Odeljenja umetnosti. Za dopisnog člana izabran je 2015, a za redovnog člana SANU 2021. godine. Završio je Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu (1979), na kojem je redovni profesor. Magistar je Analitičke harmonije, a oblast njegovog rada je Kompozicija i muzička teorija. Predsednik je Odbora za kulturu i umetnost SANU i dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja.
https://www.politika.rs/sr/clanak/543569/sanu-izbor-predsednika